U svom sam ćošku. S malim laptopom u krilu, svezanim za utičnicu, otkako je baterija nekom magičnom računicom proizvođača, u maniru Nostradamusovih proročanstava, izdahnula tačno na dan isteka garancije. Nakon toga moj kapric (u ovom slučaju samo drugi naziv za dostojanstveno podnošenje nemaštine) odlučio je da baš neću kupovati novu. Otad smo k’o pas na kratkom lancu – ja i moja ovisnička glad za cyber porcijom. Uz pomoć male, magične kutije, kabla i utičnice, tastature i par klikova, lansiram sebe u virtuelnu dimenziju. Ćiribu-ćiriba i astralna projekcija može da počne. Virtuelni Svemire, dolazim! Duh koji leti i stiže svuda, otelotvorenje najčudesnijih dečijih maštarija, konektuje se i umrežava, šalje signale i upija ih. Poput igre slagalice, tražim parčiće, kompletiram, bojim sliku sivila u neku lepšu zadovoljniju i nasmejaniju sebe. To je moja boca s infuzijom, narkomanski špric s dozom opuštajućeg narkotika.
Ali leto donosi nove izazove. Duh postaje hirovit. Virtuelno nebo postaje mu tesno. Kako pobeći što dalje od učmale svakodnevnice, pitam gugl. Agencije za turistička putovanja mame fotografijama primamljivih, dalekih destinacija našminkanih u fotošopu, uglancanih boja i grandioznih perspektiva s kojih prosto šumi more i mirišu borovi. Čini se, mogu osetiti topli pesak kako klizi među prstima.
Kako pronaći sebe negde sretnu i zadovoljnu, pita, letnjim suncem uzburkani duh, sveznajući gugl ? Dobro došli u moju turističku agenciju. Sa mnom možete putovati gde god poželite, i to bez ijednog dinara, odgovara svemogući gugl. „Krstarenje Karibima“, „Safari u Keniji“… i još mnogo, mnogo toga.
Zašto da ne – klik-klik. I eto me časkom u drugoj dimenziji. U nekom paralelnom Univerzumu prži me tropsko Sunce na palubi višespratne prekookeanske glamurozne grdosije, dok krstarim toplim morima iznad koralnih sprudova prepunih moraskih pasa i raža i lenjo se protežem pijuckajući koktel, opuštena i spokojna. Klik-klik, i eto me na safariju… Jurim džipom uzbuđeno za krdom žirafa koje galopiraju, a iz letećeg balona posmatram čopor lavova koji odmerava krdo antilopa, dok se u daljini pored obližnjeg jezera izležavaju nosorozi…
„Zgodna igra“, kaže vragolasti duh.
„Baš je „cool“, slažem se razdragano. „Vodi me brzo, vodi još negde! Hajdemo naaaa … Galapagos!!!“
Ali signalna lampica baterije počinje da trepće. Potežem kabel nervozno, nameštam ga, gubi se kontakt… Iz ugla monitora obaveštava me prozorčić: „Dostupno 0% baterije. Razmotrite zamenu baterije!“
„O, ne! Da nisi ni slučajno … ! Glupa gomilo plastike, zar ne vidiš da putujem na Galapagos?!“
Super.
I nemoj da se ljutiš na gomilu plastike, jer i ja tako letujem.
A i nije zdravo da se toliko izlažemo suncu! 😉
Pozdav!
Znaš, ovo je jedan od najmelanholičnijih postova koje sam napisala na blogu do sada. Pretpostavljam da ne deluje tako.
Valjda zbog vedrog stila, meni ne deluje melanholično, već prkosno. Ko da je pisan u inat.
Ko šiša Galapagos i džinovske kornjače.
Imam ja svoje „limeno korito“ i miša. 🙂
Навијам за каприц! Када већ није у питању онај дух из Аладинове лампе. Он је „радио“ без батерије, само на нежни додир.
Поздрав Т.
Nažalost, ti što su radili na nežan dodir su „out of date“. Doduše imam još uvek jedan primerak ovde kod kuće, ali nikad nije mogao da me vodi na Karibe i Galapagos. 😀
Znas kako kazu: ne pakuj previse stvari, nego uzivaj u moru (a kad nema mora, onda ti budi more 🙂 )
Uvežbavam intenzivno, vidiš. 🙂
Leti, Mojra, leti na krilima svoje mašte…
Ničim nije sputana – u tebi je njen nepresušni izvor napajanja.
Ti si svitac, fenjer nosiš, svaku tamu možeš da osvetliš…
(Eh, te utičnice i džepovi pusti, i mi kablovima vezani… Tešimo se kako znamo…)
😦 ❤
❤ ❤ ❤
Jeste melanholičan post. Ali ja volim što si dala sebi oduška. Uh, ja bih sad volela da sam u nekom čamcu koji klizi močvarom, kroz lotose, bambuse i trsku… U potpunoj tišini.
Ništa te ne zaustavlja, kreni! Mogućnosti su neograničene.
Isao sam tako jednom u Liverpul, to mi je bilo prvo putesestvije, inicijalno (posle sam cesto putovao) i zakuca mi se Gugl pa sam se u Engleskoj zadrzao malo duze nego sto sam planirao, stigao do Irske, divna zemlja… kao da sam bio 😀
Ma divota. 😀
Ah, Irska mi je jedna od zelja, zaistinski…. Do tada cu se pridruziti guglovoj turistickoj agenciji, a i vi drugari, zovite kad krenete, da pravimo drustvo jedni drugima 😀 .
A tekst je napisan tako dobro, mastovito, drzi paznju sve vreme. Neke nove generacije bi verovatno „ubile“ za takvu sposobnost mastanja ❤ 🙂 . Fantasticno, Mojra :OK: .
Božeeeee, tebe je moj rajder nešto zazekio i… šta sam sve propustila. Ljubac za tebe.
Hvala na poseti. Nisi bog zna šta propustila. Vrlo sam malo objavljivala zadnjih meseci. Gotovo ništa.